Alen Islamović - Biografija



Kratke informacije o: Alen Islamović
Datum rođenja: 17. avgust 1957.
Mesto rođenja: Sokolovac kod Bihaća
Prebivalište: Bihać / Zagreb
Država: Bosna i Hercegovina
Zanimanje: Pevač, preduzetnik
Žanr: Rock
Supruga: Marijana Islamović

Facebook: Alen @ Facebook
Instagram: Alen @ Instagram
Youtube: Alen @ Youtube



Alen Islamović je bosanskohercegovački rok pevač, nekadašnji član bendova Divlje jagode, Bijelo dugme i 4 Asa. Rođen je 17. avgusta 1957. godine u mestu Sokolovac kod Bihaća. Sa suprugom Mirjanom ima ćerke Unu i Laru. Premda se u mladosti bavio fudbalom i stonim tenisom, prevladala je ljubav prema muzici, posebno prema gitari. Prvi bend Islamović je osnovao još kao srednjoškolac. Želja mu je bila da svira gitaru, ali su ga drugari ipak izabrali za pevača. Bend se zvao BAG, a jednom prilikom im se posrećilo da sviraju kao predgrupa legendarnom bendu Divlje jagode. Već na nekom od narednih nastupa pozvali su ga da svira u Divljim jagodama. Uprkos protivljenju roditelja da napusti posao kojim se bavio i krene u neizvesnu budućnost Alen je prihvatio poziv i počeo da svira sa Seadom Lipovačom i ekipom.
Napisao je tekstove za većinu pesama na albumu „Motori“, pa su drugi članovi benda predložili da ih on i otpeva. Nakon što je zagrebački „Jugoton“ odbio da objavi tu pesmu, okušali su sreću u Diskografskoj kući „Diskoton“ iz Sarajeva. S ovim albumom je krenuo njihov veliki uspon, te su stekli milionsku „armiju“ obožavalaca širom Jugoslavije. Usledile su ploče „Čarobnjaci“ i „Vatra“, te poslednja koji su snimali u Londonu „Wild Strawberries“.
Potom se bend razišao, a Islamović je prihvatio ponudu Gorana Bregovića da pređe u Bijelo dugme. Zajedno su snimli tri vrlo uspešna albuma – „Pljuni i zapjevaj moja Jugoslavijo“, „Mramor, kamen i željezo“ i „Ćiribela“. Od 1989. godine snimio je 11 samostalnih albuma, te brojne singlove. U međuvremenu je sa Vladom Kalemberom, Juricom Pađenom i Rajkom Dujmićem oformio grupu 4 Asa, te su tri godine nastupali zajedno i snimili CD „Nakon svih ovih godina“.



Detinjstvo, obrazovanje i muzički počeci

Alen Islamović je rođen 1957. godine u selu Sokolovac kod Bihaća. Odrastao je sa roditeljima i dvojicom starije braće. Kada mu je bilo dve godine otac je dobio posao u Bihaću, pa su nastavili da žive tamo. Kao dečak je voleo da se kupa na reci Uni, da peca i da se igra sa vršnjacima.
Rano je počeo da se bavi fudbalom koji je trenirao uporedo s osnovnom školom. Bio je član Fudbalskog kluba Jedinstvo iz Bihaća. U nekom momentu se zainteresovao i za stoni tenis, pa je postao i juniorski reprezentativac Bosne i Hercegovine u tom sportu. Po završetku osnovne škole upisao je srednju Tekstilnu školu. Već ranije se „inficirao“ rok muzikom putem gramofonskih ploča. Najviše je voleo bendove Dip Parpl (Deep Purple) i Led Cepelin (Led Zeppelin). Uz pomoć starijeg brata je počeo da uči da svira gitaru, zabavljao je vršnjake na igrankama i ekskurzijama, a potom je sa prijateljima osnovao bend BAG.
Svirali su na žurkama i u klubu omladine. Ubrzo se za njega pročulo i među drugim muzičarima, pa je prešao u grupu TNT u kojoj je svirao bas gitaru i pevao. Kada se pridružio bendu BIVIS, jednom od najpopularnijih u gradu, dobio je priliku da nastupa i pred nekoliko hiljada ljudi.



MUZIČKA KARIJERA

Posle odsluženja vojnog roka vratio se u Bihać, zaposlio se i ponovo okupio bend BAG. Dobili su priliku da nastupaju kao predgrupa popularnoj grupi Divlje jagode, a prelomni trenutak u njegovoj karijeri desio se pred koncert Divljih jagoda u Zagrebu.
Naime, neki članovi benda su se razboljeli, pa je njegova grupa dobila šansu da se predstavi hiljadama učesnika velike radne akcije pod nazivom „Sava“. Gitarista Divljih jagoda je tada uočio Alenov veliki potencijal, te ga je pozvao u svoj bend. Premda su se roditelji protivili njegovoj odluci da napusti posao i da krene u ozbiljne muzičke vode, podržala su ga braća, pa je sa Jagodama počeo da radi na novom albumu. Prvi zajednički album su objavili 1981. godine pod naslovom „Stakleni hotel“. Na njemu su bile pesme „Mrak za dvoje“, „Ulica na lošem glasu“, „Potraži put“, te veliki hit „Autostop“.
Ubrzo nakon toga su počeli da snimaju novu ploču. Kako je većinu tekstova za pesme napisao Islamović ostali članovi benda su se složili da treba on da ih i otpeva. Posle snimljenog materijala zaputili su se u Zagreb kako bi Muzičkoj kući „Jugoton“ ponudili saradnju. Međutim, tu ih je dočekao „hladan tuš“. Čelnici „Jugotona“ odbili su da snime album „Motori“, te im savetovali da prestanu da „eksperimentišu“ sa novim pevačem. Momci nisu odustali, nego su sreću potražili u sarajevskom „Diskotonu“. I tu se ponovio sličan scenario, međutim, imali su sreće da je jedan od urednika ipak odlučio da presluša materijal, te nagovorio ostale da „Diskoton“ objavi album „Motori“. Nova ploča se u prodaji našla 1981. godine, a pored naslovne, veliki hitovi su postale i pesme „Šejla“, „Ne želiš kraj“, „Nasmješi se“ i druge. Album je prodat u dijamanstkom tiražu, a Divlje jagode su stekle milione obožavalaca. Njihove turneje su bile vrlo uspešne, a najveći „rival“ im je bilo Bijelo dugme. Kako je Alen jednom prilikom ispičao, uvek su nastojali da koncerte zakazuju petsto kilometara od mesta u kome pevaju Sarajlije. Ta taktika je uspevala, pa su i jedni i drugi uživali veliku popularnost. Već u novembru 1983. godine u prodaji se pojavio novi album pod naslovom „Čarobnjaci“. Na njemu su, pored naslovne, bile i numere „Nazovi me“, „Morison“, „Đavolji grad“, „Sama si“ i druge. Ni ovog puta nije izostao dijamantski tiraž, a Divlje jagode su samo učvrstile svoju poziciju na jugoslovenskoj rok sceni. Osam novih pesama našlo se na ploči „Vatra“ iz 1985. godine. Islamović je ponovo napisao većinu tekstova, a na tom albumu su bile pesme „Ciganka“, „Let na drugi svijet“, „Divljakuša“ i druge. Usledila je velika turneja tokom koje je Alenu stigao poziv da pređe u Bijelo dugme. Međutim, plašeći se da „ ne upadne u zamku“ i uništi svoj bend, on je tu ponudu odbio. Potom su otišli u London na dogovoreno snimanje novog albuma. Tu su snimali danima. Živeli su u jednom malom stanu i nije bilo dovoljno nastupa koji bi im doneli novac za život. Održali su jednu svirku u legendarnom klubu „The Marquee“, gde su pre njih nastupili bendovi Kvin (Queen), Seks pistols (Sex Pistols), Dejvid Bouvi (David Bowie) i mnogi čuveni rokeri. Ipak, to nije bilo dovoljno da popravi lošu atmosferu koja je među njima vladala, pa su odlučili da se raziđu. Islamović se vratio u Jugoslaviju, a neki članovi benda su ostali u Velikoj Britaniji.



ERA BIJELO DUGME

Po povratku kući nastupao je u raznim klubovima, a potom je ponovo usledio poziv da se pridruži Bijelom Dugmetu. Ovog puta nije oklevao nego je prihvatio Bregovićevu ponudu i odmah su krenuli na posao. U novembru 1986. godine „Diskoton“ je objavio ploču pod naslovom „Pljuni i zapjevaj moja Jugoslavijo“. Do tog momenta rok bendovi i izvođači mogli su samo da sanjaju o milionskom tiražu i albumu na kome je svih devet pesama postalo hitovi. Na toj ploči su, pored naslovne, bile i numere „Zamisli“, „A i ti me iznevjeri“, „Hajdemo u planine“, „Ružica si si bila“ i druge. Obožavaoci širom Jugoslavije i regiona nisu morali dugo da čekaju na novi materijal, jer su članovi benda odmah posle turneje ušli u studio i počeli da rade na novim pesmama. U međuvremenu su objavili lajv album „Mramor, kamen i željezo“ koji je snimljen tokom turneje koju su održali 1987. godine. Album „Ćiribiribela“ je svetlost dana ugledao 1988. godine. Ni ovog puta Islamović, Bregović i ostali članovi Bijelog dugmeta nisu razočarali svoju publiku. Na toj ploči su bile numere „Šta ima novo“, „Evo zakleću se“, „Đurđevdan“, „Napile se ulice“, „Ako ima Boga“, „Nakon svih ovih godina“ i druge. I ovog puta su to postali hitovi slušani i van prostora bivše zemlje. Ponovo je usledila velika turneja, koju su, na žalost, pratile i neke neugodne situacije. Naime, politička kriza koja je potresala Jugoslaviju mnogo se odrazila i na ljubitelje Bijelog dugmeta. Kako je Islamović jednom priznao, u pojedinim gradovima je pesma „Đurđevdan“ bila prihvaćena kao himna, dok u drugima nisu smeli da je izvode jer su reakcije bile vrlo burne. Postalo je jasno da Bijelo dugme, kao pravi jugoslovenski bend u kome su svirali i pevali Srbi, Hrvati, Muslimani i Makedonci neće moći opstati pa su odlučili da se raziđu.



SAMOSTALNA KARIJERA

Alen se iz Sarajeva vratio u Bihać, gde je sa suprugom vodio diskoteku i kafić. Ipak, od muzike nije odustajao, nego je u decembru 1989. godine izdao album „Haj nek se čuje, čuje haj nek se zna“, sa pesmama „Čin čin čini mi se“, „Prostakuša“, „Divlje godine“ i drugima. Miran život zamenila su ratna dešavanja u Bosni i Hercegovini, ali i na području cele bivše Jugoslavije. Kako bi donekle pomogao svojim zemljacima koji su pobegli od rata nastupao je širom Evrope. Zavičajni klub Bihać – Una je 1992. godine objavio njegov album sa pesmama „Srce od Bosne“, „Sanjam često rodnog grada ime“, „Gdje je moj rođeni brat“ i drugima. Tri godine kasnije je snimio CD-ove „Nema meni bez tebe“ i „Opet meni đon & Best Of“, a 1996. u prodaji se našao njegov album „Live Eurotour 95-96“. Reč je o snimcima sa koncerata koje je držao širom Evrope, a na njemu su bile pesme koje je pevao sa Divljim jagodama i Bijelim dugmetom, te numere koje je kasnije snimao samostalno. Početkom 1999. godine Islamović je objavio CD pod naslovom „Samo nebo zna“. Numere „Hajde ljepoto“, „Glavo luda“, „Srećo, osokoli me“, mogla je da čuje njegova publika kako na ovim prostorima, tako i u dijaspori, jer je album objavila i Producentska kuća „Terra Commerz GmbH“ iz Nemačke. Sledeće godine se u prodaji našao Islamovićev CD „Divlje dugme“. Među 14 pesama bilo je podjednako novih, ali i onih iz ere Jagoda i Dugmeta. Ni ovog puta nisu izostale pozitivne reakcije publike. Dve diskografske kuće su 2002. godine izdale njegov CD „Istok – zapad – sjever – jug“ sa pesmama „Idi putuj“, „Skuter“, „Piši Emina“, „Naspite još jednu“, „Ljubice“ i drugima. Objavio je i „lajv“ album sa snimcima nastupa širom sveta. Na iznenađenje mnogih Islamović je 2002. godine snimio duetsku pesmu „Lopov“ sa folk pevačicom Indirom Radić. Numera koja se našla na njenom albumu, prepevana je na tri strana jezika i vrlo brzo je postala veliki hit. Iste godine je sa Vladom Kalemberom, Rajkom Dujmićem i Juricom Pađenom osnovao „4 asa“. Reč je o projektu trojice muzičara čije su karijere obeležili bendovi Srebrna krila, Novi fosili, Parni valjak, Aerodrom i Azra, a koji su 70-ih i 80-ih imali brojnu publiku. Sva trojica su pevali i svirali gitare, dok je perkusije i bubnjeve svirao Slavko Pintarić. Krenuli su na turneje širom Hrvatske i Bosne i Hercegovine, te objavili album „Nakon svih ovih godina“. Snimke koncerata publika je mogla da posluša na CD-ovima „Live Zagreb“ i „Live stadion Šalata“. Tih godina su se u medijima pojavile spekulacije da Bregović namerava da okupi Bijelo dugme, a jedan od najglasnijih zagovarača tog projekta je bio upravo Islamović. Namera nije bila da bend ponovo nastupa i snima zajedno, nego da se naprave tri velika koncerta, u Sarajevu, Beogradu i Zagrebu, kojima bi se i zvanično „zatvorila“ priča o Bijelom dugmetu. Na ovoj mini-turneji slušalo ih je stotine hiljada ljudi. Mnogi su se prisetili mladosti, a zanimljivo je da su u publici bili i dečaci i devojčice koji nisu ni bili rođeni kada je Bijelo dugme „prašilo“ jugoslovenskom rok scenom. Iako su se mnogi nadali da je to početak, svi su znali da su u pitanju oproštajni koncerti. Alen Islamović je nastavio da radi na novim projektima. Tako je 2007. godine ponovo snimio duet s Indirom Radić. Ni pesma „Imali smo, nismo znali“ nije ostala neprimećena kod njihove publike. Upravo je s Indirom i Mladenom Vojičićem Tifom krenuo na veliku evropsku turneju 2010. godine, a sledeće su snimili duet „Ljubav stara“. Svoje obožavaoce je novim albumom obradovao tek 2013. godine kada je svetlost dana ugledao CD „Alcatraz“. Na njemu su, pored naslovne bile i pesme „Aida“, „Tamo daleko“ i druge. Numera „Heroin“ je dobila i svoj muzički spot u kome je glumila Alenova ćerka Una. Od 2017. do 2019. godine snimio je duete „Još se branim ćutanjem“ sa Milicom Pavlović, „Nije ovo moje vrijeme sa Indirom Levak, članicom nekadašnje grupe Kolonija, te „Nije mi dobro“ s Enelom Palavrom. Upravo je pesma „Nije mi dobro“ koju su prvi put izveli na Festivalu CMC u Vodicama najavila Alenov novi CD pod naslovom „Tajno“. Diskografska kuća „City records“ ga je objavila u junu 2019. godine. Na tom albumu je bilo čak 17 pesama. Neke od njih su već bile poznate publici, dok su numere „Hej, Bihaću jedini si“, „Haj, nek se čuje, čuje, haj nek se zna“ i „Samo nebo zna“ objavljene u novom aranžmanu. Pevač je jednom prilikom kazao da će pevati i snimati sve dok ga glas bude služio. Kada shvati da to više nije to, povući će se na svoje imanje u Bihaću i uživati u porodičnom miru.

[IMG]Alen se iz Sarajeva vratio u Bihać, gde je sa suprugom vodio diskoteku i kafić. Ipak, od muzike nije odustajao, nego je u decembru 1989. godine izdao album „Haj nek se čuje, čuje haj nek se zna“, sa pesmama „Čin čin čini mi se“, „Prostakuša“, „Divlje godine“ i drugima. Miran život zamenila su ratna dešavanja u Bosni i Hercegovini, ali i na području cele bivše Jugoslavije. Kako bi donekle pomogao svojim zemljacima koji su pobegli od rata nastupao je širom Evrope. Zavičajni klub Bihać – Una je 1992. godine objavio njegov album sa pesmama „Srce od Bosne“, „Sanjam često rodnog grada ime“, „Gdje je moj rođeni brat“ i drugima. Tri godine kasnije je snimio CD-ove „Nema meni bez tebe“ i „Opet meni đon & Best Of“, a 1996. u prodaji se našao njegov album „Live Eurotour 95-96“. Reč je o snimcima sa koncerata koje je držao širom Evrope, a na njemu su bile pesme koje je pevao sa Divljim jagodama i Bijelim dugmetom, te numere koje je kasnije snimao samostalno. Početkom 1999. godine Islamović je objavio CD pod naslovom „Samo nebo zna“. Numere „Hajde ljepoto“, „Glavo luda“, „Srećo, osokoli me“, mogla je da čuje njegova publika kako na ovim prostorima, tako i u dijaspori, jer je album objavila i Producentska kuća „Terra Commerz GmbH“ iz Nemačke. Sledeće godine se u prodaji našao Islamovićev CD „Divlje dugme“. Među 14 pesama bilo je podjednako novih, ali i onih iz ere Jagoda i Dugmeta. Ni ovog puta nisu izostale pozitivne reakcije publike. Dve diskografske kuće su 2002. godine izdale njegov CD „Istok – zapad – sjever – jug“ sa pesmama „Idi putuj“, „Skuter“, „Piši Emina“, „Naspite još jednu“, „Ljubice“ i drugima. Objavio je i „lajv“ album sa snimcima nastupa širom sveta. Na iznenađenje mnogih Islamović je 2002. godine snimio duetsku pesmu „Lopov“ sa folk pevačicom Indirom Radić. Numera koja se našla na njenom albumu, prepevana je na tri strana jezika i vrlo brzo je postala veliki hit. Iste godine je sa Vladom Kalemberom, Rajkom Dujmićem i Juricom Pađenom osnovao „4 asa“. Reč je o projektu trojice muzičara čije su karijere obeležili bendovi Srebrna krila, Novi fosili, Parni valjak, Aerodrom i Azra, a koji su 70-ih i 80-ih imali brojnu publiku. Sva trojica su pevali i svirali gitare, dok je perkusije i bubnjeve svirao Slavko Pintarić. Krenuli su na turneje širom Hrvatske i Bosne i Hercegovine, te objavili album „Nakon svih ovih godina“. Snimke koncerata publika je mogla da posluša na CD-ovima „Live Zagreb“ i „Live stadion Šalata“. Tih godina su se u medijima pojavile spekulacije da Bregović namerava da okupi Bijelo dugme, a jedan od najglasnijih zagovarača tog projekta je bio upravo Islamović. Namera nije bila da bend ponovo nastupa i snima zajedno, nego da se naprave tri velika koncerta, u Sarajevu, Beogradu i Zagrebu, kojima bi se i zvanično „zatvorila“ priča o Bijelom dugmetu. Na ovoj mini-turneji slušalo ih je stotine hiljada ljudi. Mnogi su se prisetili mladosti, a zanimljivo je da su u publici bili i dečaci i devojčice koji nisu ni bili rođeni kada je Bijelo dugme „prašilo“ jugoslovenskom rok scenom. Iako su se mnogi nadali da je to početak, svi su znali da su u pitanju oproštajni koncerti. Alen Islamović je nastavio da radi na novim projektima. Tako je 2007. godine ponovo snimio duet s Indirom Radić. Ni pesma „Imali smo, nismo znali“ nije ostala neprimećena kod njihove publike. Upravo je s Indirom i Mladenom Vojičićem Tifom krenuo na veliku evropsku turneju 2010. godine, a sledeće su snimili duet „Ljubav stara“. Svoje obožavaoce je novim albumom obradovao tek 2013. godine kada je svetlost dana ugledao CD „Alcatraz“. Na njemu su, pored naslovne bile i pesme „Aida“, „Tamo daleko“ i druge. Numera „Heroin“ je dobila i svoj muzički spot u kome je glumila Alenova ćerka Una. Od 2017. do 2019. godine snimio je duete „Još se branim ćutanjem“ sa Milicom Pavlović, „Nije ovo moje vrijeme sa Indirom Levak, članicom nekadašnje grupe Kolonija, te „Nije mi dobro“ s Enelom Palavrom. Upravo je pesma „Nije mi dobro“ koju su prvi put izveli na Festivalu CMC u Vodicama najavila Alenov novi CD pod naslovom „Tajno“. Diskografska kuća „City records“ ga je objavila u junu 2019. godine. Na tom albumu je bilo čak 17 pesama. Neke od njih su već bile poznate publici, dok su numere „Hej, Bihaću jedini si“, „Haj, nek se čuje, čuje, haj nek se zna“ i „Samo nebo zna“ objavljene u novom aranžmanu. Pevač je jednom prilikom kazao da će pevati i snimati sve dok ga glas bude služio. Kada shvati da to više nije to, povući će se na svoje imanje u Bihaću i uživati u porodičnom miru.



PRIVATNI ŽIVOT

Alen Islamović je rođen 1957. godine u Sokolovcu kod Bihaća. U gradiću na zapadu BiH je živeo od svoje druge godine. Kada je prihvatio poziv Divljih jagoda njegova karijera je krenula uzlaznom putanjom, ali nije niti sanjao da će steći toliku popularnost. Ipak, on nikada nije dozvolio da mu slava „udari u glavu“. To se, kaže pevač, desilo samo jednom i to nakon izlaska albuma „Motori“. Međutim, kada se vratio u Bihać, shvatio je da je dopustio da se promeni, a na njegovu psihu je mnogo uticala porodica za koju je bio vezan. Premda su mnoge žene uzdisale za ovom rok zvezdom, Islamović je od svoje 22. godine veran svojoj Marijani. Naime, upoznali su se kada je njoj bilo samo 16 godina, ali su odlučili da ostatak života provedu zajedno. Iz te ljubavi su se rodile ćerke Una i Lara. Da je sve osim tipičnog rok pevača pokazao je i time što se već nekoliko godina bavi uzgojem lešnika. Naime, on na svom imanju ima na stotine sadnica, te predstavlja jednog od najvećih proizvođača lešnika u BiH.