Đorđe Balašević - Biografija



Kratke informacije o: Đorđe Balašević
Datum rođenja: 11. Maj 1953
Mesto rođenja: Novi Sad
Država: Srbija
Zanimanje: Pevač, tekstopisac, glumac, reditelj
Žanr: Šansona, pop, rock

Web Sajt: Đorđe @ Web



Đorđe Balašević je srpski pevač, tekstopisac, pesnik, glumac i reditelj. Rođen je 11. maja 1953. godine u Novom Sadu. Njegovi roditelji su se zvali Jovan Balašević i Veronika Elvira Matilda Dolenc, a imao je i pet godina stariju sestru Jasnu koja je preminula. Uprkos svim uspesima koje je postigao, otac i majka su se protivili njegovoj odluci da bude muzičar i smatrali su da bi trebao da se bavi geografijom za šta se i školovao. Nisu prisustvovali nijednom njegovom koncertu, a uvek im je čuvao dva prazna mesta.



Prezime Balašević je nastalo tako što mu je svaka generacija dodavala po neko slovo. Deda Đorđe, po kome je pevač dobio ime, se prezivao Balaš i bio je pravoslavac koji se plašio da ih ne pomađare. Zato je otišao u opštinu i platio da se prezimenu doda nastavak -ić. Odrastao je u Novom Sadu, u kući u Ulici Jovana Cvijića koja se pominje u njegovoj pesmi „Neki novi klinci“. Tu i dan danas živi sa suprugom Oliverom sa kojom ima troje dece: Jovanu, Jelenu I Aleksu. Uz sestru je rano naučio da čita i bio je čudo od deteta. U osnovnoj školi je počeo da piše pesme i sanjao je da postane fudbaler. Bio je mirno dete i odličan đak što se u gimnaziji promenilo. Otac Jovan je dobio posao u inostranstvu, a majka je bila popustljiva zbog čega se iz škole ispisaio u trećoj godini. Iz srpskog i društvenih nauka je ređao petice, dok iz matematike, fizike i hemije nije mogao da dobije prelaznu ocenu. Maturirao je kao vanredni učenik i upisao je studije geografije na Prirodno-matematičkom fakultetu. Indeks mu je bio pun desetki, ali nije diplomirao jer je počeo da se bavi muzikom. Sa 18 godine je prvi put svirao gitaru i pisao je tekstove koje je verovao da neće nigde objaviti. Prvu pesmu je posvetio muvi kad je bio prehlađen jer ga je nervirala njena pojava. Nakon toga je prepevao mnoge strane hitove za emisiju „Muzički klub“. Iako nije pohađao muzičku školu, bio je veoma muzikalan i imao je inspiraciju da piše tekstove.



1977. godine je sa drugovima iz gimnazije osnovao akustičarsku grupu Žetva sa kojom je snimio pesmu „U razdeljak te ljubim“ u izdanju RTV Ljubljana. Iako je nije voleo, nakon njenog izvođenja na radiju, otvorila su mu se mnoga vrata. Singl je prodat u 180.000 kopija što je bio prvi veliki pevačev uspeh. 1978. godine je sa Vericom Todorović oformio novu grupu Rani mraz kojoj je dao ime iz inata vodeći se sibirskom poslovicom „Ako se nadaš dobroj žetvi, čuvaj se ranog mraza“. Pošto u grupi niko nije znao dobro da svira, mislili su da će biti reč o sezonskoj zabavi, ali nakon nastupa na festivalu u Opatiji sa pesmom „Prva ljubav“, priča je postala ozbiljna. Usledili su festival u Zagrebu gde su se predstavili sa pesmom „Marina“ i festival u Subotici gde su izveli numeru „Računajte na nas“ koja se smatrala himnom generacije. Grupa je imala veliki broj članova, a neki od njih su bili Bora Đorđević i Bilja Krstić. Bora je otišao posle samo dva meseca, a ubrzo za njim i Verica Todorović. Tokom ove godine su objavili nekoliko singlova koje je publika odlično prihvatila: „Kristifore, crni sine“, „Ljubio sam snašu na salašu“ i „Oprosti mi, Katrin“. 1979. godine je sa Biljom Krstić snimio album „Mojoj majci umesto maturske slike u izlogu“ u izdanju PGP RTB-a. Pored uvoda i odjave, na njemu su se našle pesme: „Sve je dobro kad se dobro svrši“, „Drago mi je zbog mog starog“, „Jedan Saša iz voza“, „Uticaj rođaka na moj životni put“, „Mnogo mi znači to“, „Neki novi klinci“, „Stara pesma“, „Moj frend ima Rock and Roll Band“, „Brakolomac“, „Prodaje se prijatelj“. Aranžmane i produkciju su poverili bivšim članovima grupe Korni. Na festivalu u Splitu su izveli numeru „Panonski mornar“ za koju su osvojili prvu nagradu. Izašao je i singl „Prvi januar“. Grupa je rasprodala osam koncerata u Domu Sindikata čime su potvrdili svoju popularnost. Osim toga, Đorđe se pojavio u serijama „Poletarac“ i „Kost od mamuta“. Na njihovim koncertima je gostovao i pesnik Mika Antić. Napisao je pesmu „Zbog tebe“ i poklonio je Zdravku Čoliću. 1980. godine Đorđe je služio vojsku u Zagrebu i Požarevcu gde je snimio humorističku seriju „Vojnici“. Bio je kompozitor i tumačio je ulogu Stojšin-Lale. U emisiji „Bilo pa prošlo“ je bio muzičar. Sa grupom Rani mraz je snimio poslednji album „Odlazi cirkus“, takođe za PGP RTB, na kome se izdvojio veliki broj hitova. Osim naslovne pesme, na albumu se našlo još 9 numera: „Priča o Vasi Ladačkom“, „Još jedna gorka pesma“, „Nisam bio ja za nju“, „Menuet“, „Život je more“, „Pa dobro, gde si ti“, „Mirka“, „O, kako tužnih ljubavi ima“, „Ostaje mi to što se volimo“. 1981. godine je snimio singl „Tri put sam video Tita“. 1982. godine je započeo solo karijeru i na festivalu u Opatiji je promovisao pesmu „Pesma o jednom petlu“. Nastavio je saradnju sa PGP RTB-om i na njegovom prvom samostalnom albumu „Pub“ su se našle sledeće numere: „Ilona“, „Ratnik paorskog srca“, „Za sve je kriv Toma Sojer“, „Za treću smenu“, „Lepa protina kći“, „Pesma o jednom petlu“, „Boža zvani Pub“, „Predlog“, „Na pola puta“. Tumačio je ulogu berberina Šace u seriji Pop Ćira i pop Spira, a devojku koju je oženio, Jucu, glumila je njegova supruga Olivera Balašević.



1983. godine je snimio svoj drugi album „Celovečernji the Kid“ koji je dobio naziv po istoimenoj numeri koja je inspirisana meksičkim folklorom. Ostalih devet pesama su: „Vi ste jedan obični miš“, „Crni labud“, „Blues mutne vode“, „Svirajte mi jesen stiže, dunjo moja“, „Don Francisko Long Play“, „Medena vremena“, „Lunjo“, „Nikad kao Bane“, „Neko od gore to vidi sve“. Krajem iste godine je napravio prvi koncert u Sava Centru što će postati njegova tradicija dugi niz godina. 1984. godine u saradnji sa TV Novi Sad je snimio film „Celovečernji kid“ u kome tumači ulogu Mileta, emisiju „Ulični pevači“, kao i nastavak serije „Vojnici“. 1985. godine je objavio treći solo album „003“ na kome se nalaze pesme: „Noć kad sam preplivao Dunav“, „Baby blue“, „Morao sam da se odselim“, „Bela lađa“, „Al’ se nekad dobro jelo“, „Slovenska“, „Mani me se, lepa Nasto“, „Put u sredošte zemlje“, „Olivera“, „Badnje veče“. 1986. godine počinje najplodniji period Balaševićevog stvaralaštva. Napravio je grupu koja će mu u budućnosti biti studijska i koncertna potpora. U izdanju Jugotona je izašao album „Bezdan“ na kome su svih devet numera postale hitovi: „Sve je otišlo u Honduras“, „Virovitica“, „Ne volim januar“, „Nema više benda kao Neoplanti“, „Stari orkestar“, „Bezdan“, „Narodnjaci“, Slow motion“, „Ne lomite mi bagrenje“. 1987. godine je objavio album „U tvojim molitvama“ na kome se nalaze snimci sa uspešnih koncerata u Novom Sadu, Beogradu, Zagrebu i Sarajevu. Jedinu novu pesmu, „Samo da rata ne bude“, je snimio sa decom iz sirotišta „Sonja Marinković“ i iz osnovne škole „Đ. Natošević“. Takođe je otpevao singl „Poluuspavanka“. 1988. godine za Jugoton izdaje album „Panta rei“ na kome se nalaze numere: „Soliter“, „Neki se rode kraj vide“, „Oni“, „Šansona“, „Nemam ništa s’ tim“, „Starim“, „Čekajući Montenegro Express“, „Jednom“, „Requiem“. Album je naišao na loše kritike koje nemaju veze sa kvalitetom pesama, već sa činjenicom da je u njima analizirao političko-nacionalno stanje u tadašnjoj Jugoslaviji, kao i svoje viđenje maršala Tita. 1989. godine je uradio album „Tri posleratna druga“ sa pesmama: „Sugar rap“, „Još jedna pesma o maloj garavoj“, „Devojka sa čardaš nogama“, „Ćaletova pesma“, „D-moll“, „Kad odem”, „Saputnik“, „Remorker“, „O Bože“. Počeo je da piše istoimeni roman koji je objavio dve godine kasnije. Snimio je emisiju „Specijalna redakcija“ u kojoj je bio Sava Ladački. 1991. godine je započeo saradnju sa Diskotonom i snimio je jedan od svojih najuspešnijih albuma „Marim ja“ u kome ispoljava tugu zbog stanja u državi. Na njemu se nalaze numere: „Čovek za koga se udala Buba Erdeljan“, „Divlji badem“, „Citron pesma“, „Marim ja“, „Nevernik“, „Ringišpil“, „Slabo divanim madžarski“, „Ole-Lole“, „Kako su zli dečaci razbucali godišnjicu braka kod mog druga Jevrema“. U Radio TV- Reviji je imao svoju kolumnu u kojoj je otvoreno kritikovao vlast i celokupnu situaciju. Povukao se iz javnosti izbegavajući mobilizaciju. Vojne vlasti su želele da ga pošalju na front zbog čega nije održao tradicionalni koncert u Sava Centru 1992. godine. Pošto se smatralo da je odbio da ide u rat, njegove pesme su zabranjene na državnom radiju i televiziji. Pesmu „Sloboda ne“ je objavljena na disku „Nas slušaju svi, mi ne slušamo nikoga“ 1993. godine je za produkcijsku kuću Ufa medija objavio album „Jedan od onih života“ sa pesmama: „Ja luzer“, „The Last Marsh“, „Krivi smo mi“ (Putuj Evropo), „Posvađana pesma“ (Izvini), „Dan posle ponedeljka“, „Provincijalka“, „Portret mog života“, „Stari laloški vals“, „Čovek sa mesecom u očima“. U svojim tekstovima kritikuje ratne tragedije, a na koncertima iznosi opozicione stavove zbog čega je imao velike probleme. Kada je Srbija bila pod sankcijama, uzeo je slovensko državljanstvo i protivio se politici koju je vodio Slobodan Milošević. Bio je ambasador dobre volje Visokog komesarijata UN za izbeglice. 1996. godine je sa gudačima Svetog Đorđa uradio album „Na posletku“ koji se sastoji od numera: „Na posletku“, „Sin jedinac“, „Regruteska“, „Drvena pesma“, „Namćor“, „Dođoška“, „Miholjsko leto“, „Poslednja nevesta“, „Uspavanka za dečaka“. Od instrumenata su koristili: fagot, obou, violinu, trubu, itd. Album je izašao u izdanju Ufa Medija. 1997. godine je napisao roman „Jedan od onih života“ na osnovu istoimenog albuma.



2000. godine, posle duže pauze, je za Hard Rock Shop snimio album „Devedesete“ koji je posvetio izgubljenom vremenu, generacijama i svemu što je smatrao lošim u prethodnih deset godina. Na njemu su se našle pesme: „Devedesete“, „Živeti slobodno“, „Balkanski tango“, „Plava balada“, „Stih na asfaltu“, „Legend’a o Gedi Gluperdi“, „Sevdalinka“, „Kao talas“, „Nedostaje mi naša ljubav“, „Naopaka bajka“, „Dok gori nebo nad Novim Sadom“, „Mrtvi…“, „Je*ite se devedesete“. Aktivno je učestvovao u promenama koje su se dogodili 5. oktobra iste godine. 2001. godine se vratio prvobitnom motivu svojih pesama, ljubavi, koje jako malo ima na prethodnom albumu. Naziv albuma je „Dnevnik starog momka“ koji se sastoji od 12 pesama, tj. 12 ženskih imena, čija početna slova poručuju „Olja je najbolja“. Te pesme su: „Otilia“, „Ljerka“, „Ankica“, „Jaroslava“, „Eleonora“, „Nevena“, „Anita“, „Julia“, „Branislava“, „Ognjena“, „Ljudmila“, „Anđela“. Ovaj i sledeći album je izdao za Hi-Fi centar. Napisao je knjigu „Dodir svile“. 2004. godine je u saradnji sa grupom Apsolutno romantično uradio album koji se zove kao i njegova bivša grupa „Rani mraz“. Na njemu su pesme: „Priča o Vasi Ladačkom“, „Aco braco“, „Ćivutski vrt“, „Kere varošanke“, „Lađarska serenata“, „Bože, Bože“, „Galicia“, „Tvoj neko“, „Maliganska“, „Ja vas kanda znam“, „Pred zadnji sneg“, „Kao rani mraz“. Uradio je novu verziju balade „Priča o Vasi Ladačkom“ za potrebe filma „Kao rani mraz“ koji je snimio sa svojom porodicom. Hteli su da on bude na temu pesme o Vasi Ladačkom za koji je Đorđe uradio muziku i scenario, Jovana je tumačila ulogu Male Vidre, Olivera je bila producent i Baronica Belesin, Jelena je bila reditelj i konsultant na scenariju, a Aleksa je dobio ulogu Ace. Pored porodice Balašević, u filmu su se pojavili glumci Mira Banjac, Rade Šerbedžija, Vojin Ćetković, Nikola Đuričko, i ostali. U mnogim trenucima su želeli da odustanu od filma jer su ih mnogi sabotirali praveći problem što je Đorđe dodelio uloge svim članovima svoje porodice. Oni su se odrekli honorara da bi uštedeli, ali su sve saradnike pošteno isplatili. Za njega to nije bilo ništa novo jer su mu i neke ploče nailazile na negativne komentare. Film je premijerno prikazan 19. aprila 2010. godine u Novom Sadu. Iako se posle pada Miloševićevog režima povukao iz politike, 2008. godine je podržao Borisa Tadića na izborima za predsednika Srbije. 2013. godine je održao koncert na Kalemegdanu koji je posetio veliki broj ljudi. Tada je vodio jednu epizodu emisije „Veče sa Ivanom Ivanovićem“ gde je, po ko zna koji put, njegova duhovitost došla do izražaja. Za svoj rad je dobio brojne nagrade, a neke od njih su: Nagrada punoletstva, Oktobarska nagrada Novog Sada, Estradna nagrada Jugoslavije, nagrada za literarni doprinos u području estrade na Domanovićevim danima satire, nagrada Todor Manojlović za poseban umetnički senzibilitet, itd.



Ćerku Jovanu je prvi put video kada je imala mesec dana jer je bio u vojsci i nije smeo da prelazi granicu, a Olivera se porodila u Budimpešti jer je u Novom Sadu vladala epidemija meningitisa. Imao je ogromnu tremu kada je čekao da se rode Jelena i Aleksa, ali svoju decu smatra najlepšim stvarima koje su mu se u životu desile. Za velike praznike, letnje i zimske odmore nije nastupao jer je želeo da provodi vreme sa njima. Mediji su ga više puta razvodili na šta on kaže da njegov razvod traje duže od mnogih brakova. Spekulisalo se da ga Olivera napušta zbog vlasnika „Komune“, Makse Ćatovića, što je ona oštro demantovala. 2013. godine Đorđe je postao deda po prvi put jer mu je ćerka Jovana rodila unuku Simonu. Dve godine kasnije, glumica je ponovo rodila ćerku.
Neki od Đoletovih najlepših citata su:

– „Ljudi su kao školjke
– moraš ih otvoriti na hiljade da bi pronašao biser.“
– „Dame biraju. O, još kako… I uglavnom izaberu barabe.“
– „Ima tišina kojih se sećam više nego najlepših reči.“
– „Zaljubiš se jer je to tebi potrebno, a voliš jer je to potrebno nekom drugom.“
– „Jedno je kad čezneš za nekim ko je daleko, a sasvim drugo kad čezneš za nekim ko je kraj tebe.“
– “ ‘Zauvek’ je, ipak, samo reč.. Velike reči obično imaju malu grešku i smanjuju se za mrvičak svaki put kad ih izgovoriš. Ni od mog ‘zauvek’ nije ostalo Bog zna šta.“
– „Da su žene odlučivale o nekim stvarima, svet bi izgledao lepši. Možda bi bilo malo čupanja za kosu, ogovaranja i drugih stvari, ali definitivno ne bi bilo ovoliko krvi i zla koliko smo mi muškarci posejali.“
– „Nije nju prijatelju zabolelo to što ne može biti srećna sa drugim. Nju je zabolelo to što ne može biti srećna sa tobom.“
– „Ne, nisam iznenađen, samo sam razočaran. Ne mrzim te, samo sam izgubio razlog da te volim“.
– „Pravog muškarca, s’ kojim ćete trajati, nećete prepoznati po izgledu, po diplomi, po inteligenciji. Onog pravog prepoznaćete po načinu kako vas drži za ruku, kako vas ljubi, kako vas grli
– ni prečvrsto da ostanete bez daha, a ni prelabavo da nestanete bez traga. Pravi vas drži taman onako kako treba, da znate čiji ste.“
– „Nijedna žena nije toliko skupa da je ne bi mogao iskrenom ljubavi kupiti. Ali ni toliko jeftina da se proda za šaku laži.“
– „Ona je prihvatila svaki deo mene i nikada nije tražila da se menjam, a promenila me. Jedina je kojoj sam uistinu rekao šta osećam. Nije tražila da je držim kao kap vode na dlanu. Činjenica da je volim bila joj je sasvim dovoljna.“